Srpske Internet Novine - BEZ UVREDE I BEZ CENZURE - O čemu Srbija ćuti mi nećemo
Ekspres vesti osnovane su 2014. godine i od tada su postale jedan od vodećih novinskih portala u Srbiji.
... DVOSTRUKI STANDARD ZAPADA
Suprotno onome što licemerni američki vladari i njihovi verni masovni mediji sugerišu, istina je da je američka vlada od kasnih 1990-ih u potpunosti odgovorna za nametanje situacije Rusiji. gde ona grubo, brutalno i kazneno deluje na Ukrajinu.
Kako to?
Udarajući ruski narod u zube više puta na sve načine kada su se oporavljali od godina i godina komunizma. Da je namera američke vlade bila uništiti priliku za ovaj istorijski zaokret, ne bi mogla napraviti bolji posao.
Amerikanci imaju čudan način razmišljanja da je istorija započela danom poslednje krize. Političari i mediji hrane ovu lošu naviku. Dakle, ako Rusija napadne Ukrajinu, jedino objašnjenje je da je Vladimi Putin lud za moći, ako ne i stvarno lud. Ideja da su SAD možda postavile pozornicu ne uzima se u obzir. S obzirom na to da se magnati na društvenim mrežama ulizuju moćnoj eliti, ovo su ozbiljne stvari.
Žele li Amerikanci znati zašto je Rusija otišla u rat? Možda ne bi voleli čuti da "njihova" vlada mora snositi veliku krivnju, ali neosporno je da je od Drugog svjetskog rata Ameriku imala svoju tešku ruku u gotovo svakom delu sveta.
Pravila međunarodnog prava kojih bi se sve nacije trebale pridržavati jednostavno se ne primjenjuju na Sjedinjene Države. Dovoljno je pogledati invazije i promjene režima koje traju od 2001. godine, a da ne spominjemo još iz ranih 1950-ih. To znači biti izuzetna nacija. Pravila vrijede za sve osim na američke vladare.
Nepristojno je da američki predsjednik pobožno opomene rusku vladu o kršenju nacionalnog suvereniteta u svjetlu sramotnog američkog rekorda.
Od kraja Sovjetskog Saveza 1991. godine, američki predsednici preduzeli su niz akcija koje su doprinele da Rusi ne veruju Zapadu u novoj eri.
Mere su uključivale bombardiranje ruskog saveznika Srbije krajem devedesetih godina; širenje NATO-a, javna rasprava o uključivanju bivših sovetskih republika Ukrajine i Gruzije u zapadni savez; uništavanje dugogodišnjih sporazuma o protivnuklearnom oružju s Rusijom; postavljanje odbrambenih raketnih bacača (koji bi se mogli pretvoriti u ofanzivne lansere) u Poljskoj i Rumuniji: pokušaji sabotaže sporazuma o gasovodu Nord Stream 2 ( Severni tok 2 ) između Rusije i Nemačke; podsticanje promene režima u Ukrajini iz 2014. (nakon ranijih operacija promene režima u Ukrajini i Gruziji); naoružavanje Ukrajine od 2017.; sprovođenje ratnih vežbi NATO-a, s američkim osobljem u blizini ruske granice; višegodišnji napori bez dokaza kako bi uverili Amerikance da je Rusija manipulisala predsedničkim izborima 2016. kako bi izabrala Donalda Trampa; i mnogo, mnogo, mnogo više.
Jedan od najvećih uzroka za današnja dešavanja je širenje NATO-a na istok, za koje su američka vlada i zapadna Evropa obećale da se neće dogoditi nakon što se Nemačka ponovno ujedinila, dok se Sovjetski Savez raspada.
Širenje NATO-a za 1.200 kilometara prema Rusiji pokazuje koliko američki vladari mogu biti "ljigavi". Američki kritičari u više su navrata isticali da nijedan predsednik ne bi tolerisao rusko pozivanje Meksika i Kanade u svoj sada ugašeni Varšavski pakt. Ipak, NATO uključuje baltičke države – one bivše sovjetske republike na ruskoj granici, Litvaniju, Letoniju i Estoniju – i istočnoeuropske države koje su nekada bile u Varšavskom paktu.
Već znamo kako američka vlada reaguje kada je njena sigurnosnt potencijalno ugrožena. Godine 1962. predsjednik Džon F. Kenedi bio je spreman pokrenuti nuklearni rat protiv Sovjetskog Saveza kada je postavio nuklearne projektile na Kubu. Danima se svet pitao je li kraj blizu. Konačno, sovjetski premijer Nikita Hruščov povukao je rakete, ali tek kada je Kenedi potajno pristao ukloniti američke nuklearne rakete iz Turske.
Kasnije su američki predsednici zaboravili na tu krizu. Klinton, Buš, Obama, Tramp i sada Bajden.
Ulazak Ukrajine u NATO najsjajnija je od svih crvenih linija za rusku elitu (ne samo Putina)
Putin je odgovorio na deklaraciju sa NATO sumita, rekavši kako to smatra "direktnom pretnjom" Rusiji. Nekoliko meseci kasnije, ohrabreni predsednik Gruzije, na južnoj granici Rusije, napao je ruske mirovne snage u Republici Južnoj Osetiji koje je ovlastila EU, a koje su se ranije odvojile od Gruzije. Rusija je odgovorila invazijom i okupacijom Gruzije. Gruzijski predsednik Mihail Sakašvili mislio je - bez sumnje na čelu s američkom vladom - da će ga Zapad podržati, ali nije. (Čini se da ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski oponaša Sakašvilija.)
Nakon razgovora o članstu Ukrajine u NATO, SAD i EU u februaru 2014. podstaknuli su državni udar u Kijevu, u kojem su protivnici vlade, uključujući neonaciste, s dužnosti oterali demokratski izabranog i proruskog predsednika Viktora Janukoviča. Snimka telefonskog razgovora između pomoćnice američkog državnog sekretaraViktorije Nuland (sada u administraciji Bajdena) i američkog ambasadora u Ukrajini koja je procurila u javnost otkrila je da je državni udar i novo vodstvo zemlje organizirao američki State Department. To je usledilo nakon milijardi dolara američke pomoći "prodemokratskoj", odnosno anti-janukovič, organizacijama.
Janukovič je bio spreman baviti se Evropskom unijom, ali kada je odustao od uslova predloženog MMF zajma, Rusija je ponudila Ukrajini 15 milijardi dolara pod povoljnijim uslovima. To EU i vlada SAD-a nisu mogli tolerisati. Janukovič je morao otići.
Istočna Ukrajina i Krim su snažno glasali za Janukoviča, a zapadni deo za njegovog protivnika. Dakle, to je bio direktan šamar etničkim Rusima. Kada je nova vlada došla na vlast, smanjila je autonomiju istočnih pokrajina, regije Donbas, koja se graniči s Rusijom, uključujući i upotrebu riskog jezika. Nasilje je izbilo i nastavilo se. U međuvremenu, Rusija je anektirala Krim, koji je ruski sigurnosni koncern. Rusija nije mogla preuzeti rizik da Krim postane baza za snage NATO-a. Pretežno etnički Rusi na Krimu odobrili su aneksiju. Ali jedna stvar koju je Rusija odbila je prihvatiti poziv naroda za pripajenje Donbasa.
Kao rezultat toga, američka vlada poslala je velike količine pomoći Ukrajini, ali Obama je odbio poslati oružje jer nije želio eskalirati sukob ili riskirati direktan rat s Rusijom. Ispravno je istaknuo da je Ukrajina temeljni sigurnosni interes Rusije, ali ne i Sjedinjenih Država te da će u sukobu oko obližnje Ukrajine Rusija imati veliku prednost u odnosu na Sjedinjene Države, unatoč mnogo većoj američkoj vojsci. Tramp je, međutim, preokrenuo Obaminu politiku i poslao ogromne pošiljke oružja Ukrajini, uključujući protivtenkovsko i protivvazdušno oružje.
Budući da je Rusija povećala pritisak na Ukrajinu tokom prošle godine, gomilanjem vojnika u blizini granice, jasno je iznela svoje zahteve: bez članstva u NATO-u za Ukrajinu i bez raketnih bacača u istočnoj Europi. Od stupanja na dužnost, Bajden je govorio oštro, izjavljujući da će Sjedinjene Države podržati ukrajinski suverenitet, istovremeno rugajući se zahtevima Rusije, ustrajavajući kako niko osim NATO-a neće odlučiti ko će postati član.
Bi li Rusija odložila planove za invaziju da Bajden nije bio tako tvrdoglav? Ko to može znati? Ali šta se tu moglo izgubiti?
Dakle, evo nas ovde.
Cilj mora biti primirje. Bajden to može olakšati radeći ono što je odavno trebao: napisati da se Ukrajina i Gruzija neće pridružiti NATO-u, da će raketni bacači biti uklonjeni iz istočne Europe i da će se ratne vežbe na ruskoj granici završiti. Ukrajina bi mogla pomoći prihvatanjem statusa neutralnosti s garancijama sličnim Finskoj da neće dopustiti da se njena teritorija ofanzivno koristi protiv Rusije. Bajden bi takođe trebao predložiti da se sporazumi o kontroli naoružanja koje su uništili Buš i Tramp ponovno uspostave u razgovorima s Rusijom.
Rusija bi, naravno, trebala obećati da će napustiti Ukrajinu i ponuditi naknadu, dok etnička ruska područja na istoku imaju slobodu da se pridruže Rusiji.
Ne treba biti u ratu – čak i ako je novi hladni rat – s Rusijom.
Možeš podržati ovu misiju tako što ćeš danas dati poklon našem portalu. Hoćeš li nam se pridružiti? Podeli ovu vest sa svojim prijateljima.
