SZO smatra da je za pogoršanje situacije u zdravstvenoj zaštiti kriva pandemija koronavirusa.
U godišnjem izveštaju o tuberkulozi, bolesti koje se može sprečiti i lečiti, SZO navodi da su pandemija i povezane epidemiološke mere „unazadile godine globalnog napretka“ i upozorava da bi broj umrlih od tuberkuloze ove i iduće godine ponovno mogao da bude „mnogo veći“.
Godine 2020., prema SZO, „više ljudi umrlo je od tuberkuloze, jer je kod daleko manje ljudi ta bolest dijagnostikovana i lečena ili im nije bila dostupna preventivna nega u odnosu na 2019.“, kada je zabeleženo oko 1,4 miliona umrlih.
Kako se pandemija širila na zemlje kao što su Indija, Indonezija i Filipini, „ljudski, finansijski i drugi resursi“ „bili su preusmereni sa tuberkuloze na kovid-19, ograničavajući dostupnost esencijalnih usluga“.
Dijagnostkovanje tuberkuloze i lečenje dodatno su bili otežani jer su „ljudi teško mogli fa dođu do zdravstvenih ustanova u okolnostima zatvaranja“, što znači da je broj nedijagnostikovanih slučajeva u svetu verovatno porastao sa 2,9 miliona koliko ih je bilo pre pandemije na 4,1 milion 2020. a broj potvrđenih pacijenata u istom periodu pao je sa 7,1 miliona na 5,8 miliona.
U septembru je „Stop TB Partnership“ objavio da je zbog pandemije verovatno 4,3 miliona ljudi obolelih od tuberkuloze ostalo bez mogućnosti lečenja i upozorio na „gotovo siguran smrtni ishod verovatno polovine te brojke“.