Uklanjanje arhitektonskih barijera predstavlja važan korak ka postizanju inkluzivnog društva u kojem svi imaju jednake mogućnosti za pristup različitim prostorima i uslugama- rekla je Ana Ćurčić iz Centra za modernizaciju društva i transformaciju lokalne zajednice. Arhitektonske barijere su fizičke prepreke koje otežavaju ili onemogućavaju pristup osobama sa invaliditetom, starijim osobama ili drugim grupama koje mogu imati poteškoće u kretanju.
Prvi korak ka uklanjanju ovih barijera je identifikacija mesta koja nisu prilagođena. To može uključivati stepenice bez rampe, uske prolaze, visoke pragove, kao i nedostatak oznaka na Brajevom pismu ili zvučnih signala za slepe i slabovidne osobe. Nakon identifikacije, ključno je razviti plan za adaptaciju prostora- istakla je Ana Ćurčić. "Nakon identifikacije mesta kreće sa  sa uklanjanjem arhitektonskih barijera što predviđa : - Instalaciju rampi - Rampa omogućava osobama u kolicima ili onima sa otežanim kretanjem da lakše pristupe zgradama ili javnim mestima. - Širenje prolaza - Prolazi bi trebali biti dovoljno široki da omoguće nesmetano kretanje, uključujući i prostor za prolazak kolica. - Ugradnju liftova - U višespratnim zgradama, liftovi su neophodni za pristup svim spratovima. - Obeležavanje i informisanje - Jasne oznake i vizuelni, kao i zvučni signali, mogu pomoći osobama sa oštećenjem vida da se lakše orijentišu. - Adaptacija toaleta- Prilagođeni toaleti sa držačima i dovoljno prostora za manevar su neophodni za osobe sa invaliditetom. Uklanjanje arhitektonskih barijera nije samo pitanje fizičke prilagodbe prostora, već i stvaranje svesti o važnosti inkluzije i poštovanja prava svih pojedinaca. To zahteva saradnju između arhitekata, urbanista, vlasti i zajednice. Na kraju, inkluzivno okruženje doprinosi boljitku celokupnog društva, omogućavajući svima da učestvuju u svim aspektima života- zaključila je Ana Ćurčić.